Pogled unatrag

Današnji post će služiti kao mali osvrt na sve što se desilo na našoj Segetskoj Komediji u proteklih sedam mjeseci.

Da mi je prije petnaestak godina netko rekao da ću pisati blog kontra Vinka Zulima, rekao bi mu da ću prije postati njegov vijećnik.

No, kako nas život redovito vodi tamo gdje se najmanje nadamo, tako je mene odveo da svaki četvrtak/petak provodim na ovom blogu, pišući o novim (ali i starim stvarima) koje muče naše malo mjesto.

Od prvog posta do danas je prošlo više od 7 mjeseci, a imam dojam da sam jučer rekao kako će moja novogodišnja odluka biti pisanje o propasti Segeta.

Pomalo me hvata nostalgija kada se sjetim zimske noći kada sam prije šetnje po Medenoj u rukama držao Danteovu Božanstvenu komediju i sarkastično razmišljao o Segetu s Vinkom Zulimom na vlasti kao paklu.

Baš u razdoblju prije nego što je Komedija započeta, desio se važan i značajan događaj - Provjereno.

Prvi puta su ljudi na televiziji konačno vidjeli što je Zulim, koji su to ljudi koji ga brane i kako izgleda to "najr(t)užnije mjesto u Dalmaciji".

Sjećam se kada su me prijatelji zvali nakon "Provjerenog" i tek tada povjerovali sve priče koje sam im pričao o mom rodnom mjestu.

To se veže s jednim od mojih prvih postova u kojem vidimo kukavičluk cijele Općine Seget, s gospođom Renatom Šustić-Alajbeg koja se skrivala iza stolice, te time pokazala lice svoj nadređenih koji su joj vjerojatno i naredili da se sakrije.

Ako se ikada bude pisala knjiga o povijesti Segeta, borit ću se za to da se ova slika Renate pojavi u toj knjizi u poglavlju "Najmračnije doba Segeta" poglavlje od 666 stranica.

To je bilo i razdoblje izbora za predsjednika/predsjednice Republike Hrvatske, što je bio još jedan dodatan poticaj za pisanje ovog bloga. Nacionalizam i borba za svoj Seget je u  Vinka Zulima i ostatka HDZ Seget bila na vrhuncu. Ponovno su se dijelili već tradicionalni darovi Domaćice, bakalari, bonovi i ovce.

Ušli smo u Novu 2015. godinu, punu optimizma i nade da ćemo se konačno HDZ-a u Segetu riješiti. Tu sam pisao praktički svaki dan i to iz dva razloga:

1. Imao sam više slobodnog vremena.

2. Želio sam ljude zainteresirati za Segetsku Komediju i kult ličnosti Vinka Zulima.

Tu je i onaj čuveni Karamarkov govor u kojem veliča Vinka Zulima i govori protiv SDP-a. Zanimljivo je kako baš u tom govoru priča kako su procesuirani svi oni koji su HDZ-u štetili.

Ironija na vrhuncu.

Potičem Vas da još jednom poslušate tu snimku, jer to je jedna od onih snimaka koje mi uvijek izmame osmijeh na lice kada imam loš dan!

Tu je došlo i do prvog spomena kraljice krumpira i salate Ane Tomaš koja ponosno korača Segetom, kojeg je ona izgradila.

Tu su dakako i dokumenti o Zulimovom puču, te poziv pok. Milivoja Kujundžića da Vinko Zulim podnese ostavku, jer se suprotstavio načelima HDZ-a.

Ne zaboravimo ni dokument o jeftinom kupovanju zemljišta od 18 000 kvadrata, na kojem će Vinko Zulim napraviti golf igralište. Vjerujem da bi bio izvrstan golf igrač.

Tu je također jedan od mojih dražih postova o turističkoj anarhiji u Segetu.

Zatim smo došli do one sramotne brojke od 21.550.030,00 kn koliko je ukradeno u jednoj godini.

Na udar je ponovno došla gospođica Ana Tomaš, za koju sam čak čuo da ju je Komedija pogodila, samoproglašena vojvotkinja von Seget. Sjetimo se samo novca koji je ona dobivala godišnje od raznoraznih odbora, naknada, plaća i donacija u iznosu od 236.800,00 kn. Lijepa svota, šteta što će i to vraćati.

U jednom trenutku je "Segetska Komedija" postala izuzetno osobna, te je počela prozivati imena i osobe. 

Koliko god mi to nekada nije bilo lako, vjerujte mi, to je nažalost bilo potrebno.

Činjenice koje su pisane su ništa naspram onog što su svi prozvani činili.

Pa sjetimo se samo imena koja su se vezivala za velikog nogometaša Marina Zulima. Kako netko može zaboraviti Renu Sinovčića i Božidara Kalmetu. Vinko Zulim će im se brzo pridružiti.

Zatim Krešimira Bubala, te neponovljivog Miroslava Škore, Ivana Gudelj i Ivan Grnje.

Tada je već Komedija stekla popularnost kakvu nisam nikada očekivao. Nadao sam se da ću imati oko stotinjak posjeta dnevno i to bi mi bilo dovoljno. Brojke su ubrzo skočile na par tisuća, ubrzo su svi pričali o pojavi "Segetske Komedije" i još više o identitetu koji stoji iza ovog bloga.

Špekuliralo se, a na tome će i ostati.

Odlučio sam smanjiti broj članaka, te pisati jednom tjedno, odnosno svaki petak, jer mi vrijeme više nije dopuštalo, a nisam želio ljude zasipati sadržajem, jer je ono što je slijedilo bilo teško probavljivo.

U veljači smo započeli s koncesijama i imenima kao što su Joško Mitar, Vinko Grga, obitelji Kalpić, obitelj Gabre, Ive Grga, Mukica Junior - Marko Mašće, Ivica Grga Kole, te Ante Lučin Cukela. Svi navedeni ljudi su Zulimovi podobnici i spomenuti su s razlogom.

Vinko Zulim je također "koalirao" s Ivicom Radićem-Bagijem, ali zato što je nezasitan uz pomoć Ive Milića pokušao svrgnuti Antu Stipčića s vlasti, te ponovno staviti velebnog Vinka Brkana gdje mu je mjesto - na čelu Trogira!

Spomenimo Antu Žarkovića - Bocu i reketare Marka Rozgu i Luku Milata.

Maskota Segetske Komedije

Post koji do danas ima najviše pogleda su "Kompleksi"  u kojima pišem o ljudima koji su izuzetno iskompleksirani, te tako "opravdavam" njihovu krađu i lopovluk.

Od impotentnog Božidara Pavkovića - Boke, Rade Muštre kojem smetaju vjetrenjače, Rade Alajbega body guarda, Nenada Grge - segetskog udbaša, te jadnog Ivice Ivice, vatrogasca koji nije ni svjestan u što se uvalio.

U ožujku je spomenut Vinko Zulim SDP-ovac koji je za 200.000 kn "prodao" SDP, te Barbara Vidović koja je za 5.000,00 eura promijenila kurs s lijeva na desno, te samo vidimo kada novac kapne u džep, ništa nije važno.

U međuvremenu je Boke maše pištoljem i policija ga privodi. Nenad Grga izgubljeno tumara Segetom.

Spomenute su i mlade nade, odnosno podobnim Vinkovim ljudima koji su se prijevremeno i bez zasluga zaposlili na mjesta koja su za njih čuvana godinama: 

- Roko Milat, koji je bio general s 12 godina, te je u HDZ-ovom odboru u županiji

- Bože Čarija kojeg je Ana Tomaš postavila u turističku zajednicu, a naknadno u školu bez kvalifikacija

- Jelena Zulim udana Barada koja je dobila posao, jer je cijelu obitelj preobratila da glasa za Zulima

- Ana Marija Čarija koja  je preko veze zaposlena u školi, te njen brat Nikola Čarija koji dobiva koncesije za ležaljke na plaži u Vranjici.

Pisao sam i o infrastrukturi, i o Zulimovim pištoljima prijavljenim u imovinskoj kartici.

U travnju se počelo pričati intenzivnije o identitetu, te je čak nuđeno 100.000 kn (neki tvrde i eura) za identitet.

Ne znam je li to bila prvotravanjska šala, ali vjerojatno je cijena porasla na barem 200.000 kn/eura (ako nisu sve u proračunu potrošili).

Travanj je bio jako buran.

Od spomena PP Trogir, koji su ljudima upadali u kuće, ispitivali o identitetu "Segetske Komedije", jer budimo realni, to je ipak puno veći zločin nego išta što je Vinko Zulim zadnjih 20ak godina radio po Segetu.

Oni imaju svog prljavog rublja, ipak su oni ti kojima je Vinko Zulim plaćao ogromne svote da ga puste na miru. Sigurnost i povjerenje - PP Trogir. Nisam na vas zaboravio, bez brige.

Tu je bila i ona istraga iz 2013. kada je Vinko Zulim pisao protiv sebe i dijelio letke kako bi ispao žrtva.

Dotaknuli smo se i Ive Sorića, velikog gospodina koji sve u Segetu voli i svima se javlja. Osim što je dvoličan i govori protiv Vinka Zulima kada god može, potpisao je sve dokumente, jer je prisutan na svim sjednicama, kupio je zemljište u Zagrebu, pokušao stopirati članak, novog svećenika u Ljubitovici i što sve ne.

Osebujna ličnost.

Svibanj je bio ispunjen Velimirom Vidakom-Buljanom kao novim potencijalnim direktorom i svega što se veže za njega, hotelom Medena i SDP-a.

Pa i SDP o kojem smo napisali dovoljno s njihovim "poslićima" oko hotela Medene, nadzornog odbora hotela Medene i "borbe" protiv Zulima.

U Segetu sam (u svom putopisu) također vidio i Antu Rogulja "nedodirljivog" koji ni ne zna za što ga se tereti, spomenuo sam i Ivana Vukmana koji je vlasnik restorana "Villa Mediteranea", o njegovom "menadžerstvu" koji je krao gdje je stigao, samo se nažalost potpisivao na sve dokumente, te će ga to koštati.

Općina Seget, osim što je slavila dan NDH, platila je put svečanoj delegaciji u Bleiburg i Zagreb.

Spomenuo sam i prevrtljivog Marka Bubića koji je također surađivao sa Zulimom.

U lipnju se pojavila Zulimova krasna biografija, te njegova kandidatura za NO Hajduka.

Spomenut je i vijećnik Zavjeta za Zulima koji ne želi doći na sjednice i tako pušta Zulima da radi što želi.

Nikica i Dino Tomaš-Kokrlja su veliki Zulimovi prijatelji.

Došli smo i do srpnja i nakon 7. mjeseci i priznajem da i dalje imam materijala, snage i volje za pisanjem.

Spomenuli smo sve s direktnog.hr uključujući: Adrijanu Miloš koja smatra da je Vinko Zulim primjer ostalima, Antu Odaka koji je ponosan što je predsjednik mladeži HDZ-a, Ivonu Tomaš koja smatra da je HDZ nepobjediv s našim načelnikom, Renatu Šustić-Alajbeg koja uvijek pruža podršku Zulimu (osim kada se sakriva iza stolice), te Radu Dragana koji se raspisao.

Smatram da je jedan ovakav post potreban, čisto kako bi se podsjetili na sve što se desilo.

Također, ovo bi trebao biti jedan mali podsjetnik svima koji već neko vrijeme nisu spomenuti da nisu zaboravljeni.

Naplata stiže.