Segetski Maradona

Marin Zulim, glavom i "bradom"

Davne 1991. u ratno vrijeme, dok je Vinko Zulim dane provodio na bojišnici, rođen je Marin Zulim, sin u kojeg je Vinko unio puno nade, truda i ljubavi. Prije nego je progovorio driblao je i zabijao golove ocu koji je to zdušno branio, a u isto vrijeme bio u ratu. Od Segeta, preko Zadra i Zagreba, pa sve do Osijeka se pričalo kako je rođen Segetski Maradona.

Mladi Zulim je sve svoje slobodno vrijeme, kada nije slušao o pobjedničkim podvizima svojeg oca (što u ratu, što u općini), igrao nogomet. Vježbao je dodavanje sa zidom, napucavanje po vrtu i udarac glavom. Dani su prolazili i bezbrižni Marin je upisao osnovnu školu.

Jedva je čekao da može drugoj djeci u školi pokazati svoje spretnosti s loptom. Situacija nažalost nije bila tako bajna. 

Opće je poznata činjenica da je u osnovnoj školi bio loš u nogometu i da su ga u biranju uvijek među zadnjima odabirali. Nikada nije mogao igrati za svoj razred. 

Pošto svi dobro poznajemo Vinka Zulima, isti je odlučio nešto napraviti po pitanju svog sina. Organizirao mu je privatno trenera koji je s njim trenirao na Batariji u Trogiru.

Sad zamislite tu situaciju u kojoj ste toliko loši ili dobri da morate imati vlastitog trenera s 10 godina.

 
Na treninge ga je, naravno, službenim vozilom vozio već spomenuti Ivica Marijanica, ("komunalni redar") koji ga je redovito čekao da završi trening da bi ga vratio voljenom ocu.

Osim toga, treba li spomenuti da je prošao sve generacije Hajduka i da je većinu vremena proveo na klupi?

Dani su prolazili i Marin Zulim je polako postao senior.

"Vrime je da nešto konkretno naprav'mo u slučaju mojega sina!" pomislio je Vinko Zulim.

Nazvao je par brojeva, dogovorio sastanke i preko noći je Marin Zulim postao igrač NK Zadar.

Pogledajte vi tu angažiranost oko svoga sina! Ako to nije ljubav, ja ne znam što je. Ista stvar je i sa Segetom. Neizmjerno ga voli.

Ono što se veliki broj čitatelja upravo zapitao je sljedeće pitanje.

Ako Marin Zulim uistinu igra loše, kako je onda došao u NK Zadar?

Zadar je ipak nekakav klub, i Marin je naravno zaslužio svoj dres u NK Zadar svojim predanim radom i vježbom. Uvijek sam ga vidio kada je prolazio šetnicom svog pokojnog pradjeda, Virulice, kako putem gura loptu. Lopta je redovito završavala u moru (krivi su komunisti).

Spomenut ću dva relativno poznata imena koja su utjecala na transfer Marina u NK Zadar.

Imena vas možda i neće iznenaditi, ali kako bilo da bilo, gospoda koja su zaslužna su:

- Reno Sinovčić

- Božidar Kalmeta

Reno (Clio) Sinovčić

U slučaju da ne poznajete gospodina Renu Sinovčića, preporučujem vam da upišete njegovo ime u "Google". Informacija će biti i na pretek. Dovoljno je reći da je on zadarski poduzetnik koji je imao svoje prste kod Vinka Zulima. 

Za gospodina Božidara Kalmetu se već godinama lijepe raznorazne optužbe. Također je neko vrijeme obnašao poziciju ministra mora, prometa i infrastrukture (neko vrijeme i turizma) i to u HDZ-u. Idealna pozicija za krađu i suradnju s Vinkom Zulimom. 

Zanimljivo je da se uz spomenuta imena redovito pojavljuje USKOK.

Božidar (zašto sam imao posla sa Zulimom?) Kalmeta

Dakle, taj trokut Vinko, Reno i Božidar (dream team), su odlučili progurati Marina Zulima, koji ni tada nije znao smije li koristiti ruke u nogometu, u NK Zadar.

Jeste li ikada čuli za Marina Zulima koji za "NK Zadar" zabijao golove i igrao sve utakmice po 90 minuta? Naravno da niste, jer je vrijeme uglavnom provodio sjedeći na klupi.

Uz ova dva gospodina, spomenuo bih i gospodina Joška Milkina, tadašnjeg i trenutnog direktora apartmana "Medene", čiji dolazak na funkciju je sve samo ne legalan. Gospodin Joško je također utjecao na transfer Marina.

Ali kako nas život redovito iznenadi i razočara, tako je i NK Zadar razočarao duo Zulim, te su se odlučili na odlazak u velegrad i to u NK Lučko.

Pišući ovaj post, jednostavno se ne mogu oteti dojmu kako je Marin Zulim nevjerojatno podsjeća na Ivicu Kičmanovića. Osoba bez svoje osobnosti i "bez kičme" odlazi iz sela Seget odlazi u Zagreb. Nadamo se da Marin neće završiti tragično kao i Ivica.

Zanimljivo je promatrati razvoj radnje. U vremenu transfera Marina u NK Lučko, znakovita firma "MAPA3" odlučuje da će postati sponzor NK Lučko. Naravno, tu nam se ponovno mažu oči da bi se kamufliralo ulaganje u Marina Zulima i određene osobe iz NK Lučko koje su na platnoj listi Općine Seget.  

MAPA3 je u velikim financijskim problemima.

"Što ćemo učiniti?" upita jedan od zaposlenika.

"Javimo se svevišnjem Vinku!" zavapi drugi.

Velikodušni spasitelj (svega osim Općine Seget), Vinko Zulim, rješava da se MAPI3 oproste svi komunalni doprinosi za objekte koji je izgradila. Osim toga, MAPA3 postaje izvođač 70% građevinskih radova u Općini Seget. U NK Lučko je Marin vrijeme provodio uglavnom gledajući loptu s klupe.

Vinko Zulim, pravi HDZ-ovac je najednom osjetio snažno domoljublje koje je imao i devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je branio Osijek iz Segeta, pa je svog sina poslao u NK Osijek.

Ako mislite da je ovog puta taj transfer obavljen zakonito, razočarat ćete se

Preko Vinkovog kućnog prijatelja, tadašnjeg načelnika Osijeka Krešimira Bubala, Marin Zulim potpisuje za NK Osijek. Sitna cifra 60.000 EURA iz općine Seget odlazi Bubalu u džep.

Krešimir (daj šta daš) Bubalo

Zanimljiv je i podatak da gospodin Krešimir Bubalo redovito sa svojom obitelji ljetuje u Segetu, te odsjeda u apartmanima "Medena" i to besplatno. Redovito mi se javi da sjednemo na kavu i bezbrižno popričamo o ljepoti Segeta, ali uvijek budem nekako zauzet.

Gospodin Stanko Mršić, tadašnji trener NK Osijeka je zadužen da se brine za Marina Zulima.

U aferu "Segetski Maradona" je uključen i nitko drugi nego, Miroslav Škoro.

Pitate li Osječanin ili Osječanku tko je Miroslav Škoro, zapjevat će vam jedan od njegovih brojnih hitova. Zapitate te li ih gdje se nalazi Općina Seget, pitat će vas je li to možda u Vojvodini.

 

Milo moje, milo mlađi Zulime...

Miroslav Škoro (naravno, HDZ-ovac) je bio u predsjedništvu NK Osijeka. Pitanje je koliko novca je njemu kapnulo u džep, ali očito dovoljno da bi došao otpjevati jedina dva koncerta u Općini Seget za vrijeme Zulimove vladavine koji su financirani od strane Općine na blagdan sv. Ilije. Jedan koncert je bio u Segetu, a drugi dan poslije u Seget Vranjici. Pričamo o Miroslavu Škori. On i pjevanje su ipak dva pojma. Vinko Zulim nikada nije imao sluha za "(ne)kulturna" događanja.

Za klubove NK Lučko i NK Osijek odigrao je trideset i dva nastupa. Od devet nastupa u HNL-u nije nastupio ni minutu, a nije ni priključen drugoj momčadi. Jedino gdje je igrao su čak četiri prijateljske utakmice, a u dvjema je igrao cijelo poluvrijeme!! 

Kako bi to i treba biti, korumpirani Krešimir Bubalo gubi izbore u Osijeku i najednom nema više love za NK Osijek. Pametni ljudi se rješavaju svih višaka iz kluba uključujući i Škoru i Mršića. Marin je primoran mijenjati klub. 

Pošto je Stanko Mršić svim svojim srcem, dušom i umom obećao brigu za mladog Zulima, odveo ga je iz Osijeka i odveo u RNK Split - Punim imenom "Radnički nogometni klub - Split". Ovdje vidimo ogromnu ironiju. Vinko Zulim, zadrti HDZ-ovac koji mrzi sve komuniste, dopustio je svom sinu da igra u tom komunističkom klubu.

Treba li naglasiti interesantnu činjenicu da je RNK Split kupio igrača za kojeg nitko nikada nije čuo?

Kao pravi Hrvat, Vinko nije dopustio Marinu da se previše zadrži u tom komunističkom klubu (a i Mršić je dobio otkaz) koji truje Vinkove i Marinove prave ljudske vrijednosti, pa ga je sada ponovno odveo na zapad u NK Istra 1961. Svi se u Istri čude i pitaju koji je to Marin Zulim koji nije zabio ni jedan gol i zašto je on došao u njihov klub.  Više pročitajte tu.

U NK Istri 1961. Marin i dan danas igra, te vas sve pozivam na zajedničko gledanje utakmica u kojima Marin igra.

Šuška se da je sljedeći na redu Arsenal...

Na službenim stranicama piše da je Marin u sezoni 2014./2015. odigrao značajne dvije utakmice, a sveukupno 51 minutu. Eto, nije se još u tih 51 minutu pokazao, pa nije bilo golova, ali bit će. Siguran je Vinko.

Vjerovali ili ne, Marin Zulim je igrao i u reprezentaciji. Odradio je čak 5 nastupa za selekciju do 16 godina, 4 nastupa za U17 i nevjerojatnih 7 nastupa za U18.

Osim toga, odradio je 3 utakmice na klupi u momčadi do 20 godina na Svjetskom prvenstvu te dobne kategorije. Hrvatska je neslavno ispala porazima od Saudijske Arabije, Nigerije i Gvatemale. 

Općina Seget nije imala novca da plati suce na spomenutim utakmicama. 
Šteta. 

Marin bi možda proveo još koji nastup na klupi.

Kako je Marin Zulim uopće upao u reprezentaciju? Za to su kriva gospoda pod nazivom Ivan Gudelj i Ivan Grnja. Oni su bili redoviti gosti restorana Astorija.

Jednom prilikom kada su uživali u jelu i piću, Vinko Zulim je brže bolje nazvao Marijanicu (komunalnog redara) da mu donese dva pršuta, suhih smokava, rakije i ostalih dobara za Grnju. Komunalni redar to nalazi i posprema u portapak auta Ivana Grnje. Ostalo je dio prošlosti, a Marin počinje svoju „slavnu“ karijeru u reprezentaciji.

Također, informacije o Marinu i svim njegovim uspjesima (ako sam koji slučajno propustio) imate na Wikipediji.

S obzirom na to da odavno nisam objavio neke konkretne cifre koje su otišle iz Općine Seget gdje ne bi trebale, to ću učiniti sada.

Godine 2011. Vinko Zulim je doveo nutricionista iz Engleske koji je mjesec dana radio s Marinom. Novac koji je nutricionist dobio je svega 100.000 kn. Za standarde Općine, ništa.

Protiv momka nemam niša. Žalim ga. Žao mi je što se odvija scenarij iz "U registraturi", Marin Zulim nije za grad, propast će, on je "beskičmenjak".

Pogledajte malo situaciju i zapitajmo se.

Ako je situacija takva da jedna malena Općina Seget može manipulirati klubovima po cijeloj Hrvatskoj, onda kakva je tek situacija u većim gradovima. 

Marin Zulim nije nikakav Pelé, Ronaldo ili Maradona.

On je sin Vinka Zulima i time je sve rečeno.