Uvod u pakao

Nakon dugo godina, ponovno sam u ruke uzeo Danteovu "Božanstvenu komediju", te sam čitajući o Danteovom prolasku kroz pakao napravio jednu usporedbu.

Život u Segetu zadnjih 20 godina je pakao. Ne zbog vrućina; one budu podnošljive, ponekad čak i ugodne. 

Krivac je vulkan/Općina i vrhovni poglavar, sunce to sam ja, Vinko Zulim. Zapitam se kako narodni heroj Lozovina (koji je tek prije par godina dobio glavu) uspije preživjeti i kako se ne rastopi od ljubavi koju isijava gospodin Zulim.

Došao sam do dijela čistilišta i tu sam zatvorio knjigu s mišlju kako bi ja mogao nešto konkretno učiniti u slučaju "Zulum".

Poglavica koji (samo) sjedi.

Što učiniti? Kako se postaviti? Kome se obratiti?

Mediji su me ignorirali, a USKOK mi nije odgovorio na mail.

Idem nešto pokušati sam. Anonimno.
Neka razmišljaju tko sam. Možda sam čak i iz njihovih redova. Možda sam iz HDZ-a...

Sudeći po njihovom kvocijentu inteligencije, da se gospodinu Vinku Zulimu i pristašama (kojima moram smisliti neko ime) obratim kao Dante Alighieri, zvali bi me gospodin Alighieri (pogotovo da Zulimu obećam svoj glas na idućim izborima). 

Sumnjam da znaju jedan drugi jezik osim "rvatskog", tako da bi ih moj šturi talijanski prevario.

Dok sam zatvarao "Božanstvenu komediju" i vraćao je na mjesto razmišljao sam o nazivu za ovo "čistilište".

Volim Seget. To mi je bila prva misao. Ustvari ga i ne volim (barem ne s ovakvom vlasti). Mislim da je "Segetska Komedija" dobar naziv.

U interesu mi je ionako da se ime cijenjenog gospodina Vinka Zulima prožima po internetu, a s vremenom i po ostalim medijima.

Jednu stvar svakako žalim, ali tu ne mogu ništa učiniti. Gospoda iz općine ne znaju koristiti kompjutere i internet, pa će ostati zakinuti za moje komentare.

Šteta, barem ćeš ti dragi čitatelju ili čitateljice malo bolje upoznati moj pakao zvan Seget, jer kao što ćete se ubrzo uvjeriti, materijala ima!