Nada

"Što god stvorenja prije nas imade,vječno je, pa smo i mi vječna vijeka;tko uđe, nek se kani svake nade."

Nada je nešto divno.

Nažalost, Segećani, su odavno izgubili svaku nadu da će se situacija u Segetu popraviti i da će stanje biti bolje.

Vinko Zulim se ruga svima nama. Pljuje po nama i udara nas.

Situacija sa "Segetskom Komedijom" se zahuktava.

Jučer sam se prošetao Medenom da razbistrim misli i da se vratim u bolja vremena.

Svaki kamen, svaka klupa, svaka plaža me vraćala u  prošlost. Vratio sam se u ljepša vremena kada sam uživao u svakoj zraci koju mi je sunce pružalo i mirisu mora koje me je opuštalo.

Bez briga, bez straha i bez Zulima.

To je onaj lijepi Seget kojeg ja poznajem.

Ono što me trgnulo i vratilo u 21. stoljeće i uništeni Seget, bio je dijalog muškarca i žene koji su šetali ispred mene.

Pričali su o "Segetskoj Komediji".

Raspravljali su o tome tko bi mogao biti anonimus koji se nalazi iza tog imena. Je li u pitanju neka žena? Je li možda u pitanju netko iz same općine kojem je savjest proradila? Gdje živi?

Pitanja su se slijevala i slijevala.

Razgovor su završili u veselom tonu i s činjenicom kako im se moj blog sviđa.

Osjećam li tračak nade u ljudima ili je to ona prirodna znatiželja koja je u svakom trenutku poželjna i društveno prihvaćena?

Govorimo o dvoje ljudi, ne govorimo o masama ljudi, ali učini čovjeka sretnim.

Želio sam nedjelju uzeti slobodno da razmislim o Zulimu, o mojem idućem postu, ali ponukan porukom koju sam dobio jučer, nisam mogao čekati.

Po želji osobe, koja me kontaktirala na Facebooku i koja mi je poslala dokumente, ostat će anonimna, ali joj od srca zahvaljujem na podacima.

Ono što mi je poslala su dokumenti koji dokazuju što Vinko Zulim po Segetu radi, odnosno ne radi.

Svim nevjernicima i onima koji sumnjaju u riječ, prilažem i pisani dokaz.

S vremenom ću objaviti sve dokumente. Ne želim da se Vi dragi čitatelji odjednom zasitite s materijalom.

Treba ovo sve probaviti!

Davne 1993. dok je pokojni gospodin Milivoj Kujundžić, jedan od osnivača HDZ-a radio svoj posao, na adresu općine Seget stigao je prijeteći dokument.

Tada sam imao veliki respekt prema HDZ-u.
Tada smo svi vjerovali u "Hrvatsku", "demokraciju" i "zajednicu".

Sve ono što nam je u ratnom vremenu bilo potrebno.

Prvu stranicu ovog dokumenta nisam dobio, ali mislim da je druga stranica sasvim dovoljna da bi se stekao dojam tko i što je Vinko Zulim.

Već u travnju  1993. godine je Vinko Zulim manipulirao glasovima i ljudima je obećavao poslove i pozicije u općini. Ljudi bez morala su to prihvatili i do danas su se tu zadržali.

Kako gospodin Milivoj Kujundžić tvrdi, Vinko Zulim se suprotstavio načelima HDZ-a.

Molio bih sve HDZ-ovce da obrate pozornost na podcrtano, podebljano i ukošen. Neka to pročitaju više puta.

Vinko Zulim je u Općini Segetu napravio puč, te se našao na vrhu HDZ-a u našoj Općini kao načelnik, iako uopće nije bio na listi.

Vinku Zulimu je dana mogućnost da se iskaže kao ISTINSKI član HDZ-a i to tako da podnese ostavku.

Davne 1993. kada je Hrvatska bila u ratnom stanju.

Davne 1993. kada nije bilo interneta.

Davne 1993. kada smo svi bili kao jedan.

Zamislite da je baš te davne 1993. godine u Segetu Vinku Zulimu proradila savjest.

Gdje bismo danas bili.

Što se dogodilo nakon 8 dana, kada Vinko Zulim nije podnio ostavku? Zašto je prošao nekažnjeno?

U današnje vrijeme kada bi se Hrvatska svim silama trebala boriti protiv korupcije i kada imamo institucije koje bi svoj posao mogle, trebale i MORALE raditi efikasnije, one to ne rade.

Ipak, sve dokumente prosljeđujem USKOK-u.