Seget i Hrvatine

Čujem da je ovih dana kiša u Segetu.

Vjerojatno je i Bog shvatio kako je Seget tužno mjesto, pa i on plače.

Moram napomenuti kako mi je drago što su planovi oko Hotela Medene barem nakratko poremećeni i "obustavljeni". 

Što i kako dalje - vidjet ću. Ako "intervencija" bude potrebna, vrlo rado ću uskočiti. O tome drugom prilikom.

Današnja tema je malo primitivnija.

Kako je primjetno u našem društvu, što više vremena prolazi, mi smo sve luđi. Sve se više zamaramo čiji otac je bio partizan, a čiji ustaša.

U Segetu vam je to izuzetno zastupljeno. 

Štura definicija je ovakva:

• Hrvati su u zgradi općine.
• Potencijalni Hrvati su oni koji glasuju za Zulima.
• Ostali su partizani.

Tako Zulim klasificira svoje birače, a ljudi i dalje glasuju za njega! Iako im se i dalje izruguje.

Jadne ovce kojima je Zulim pastir.

Seget je prepun Hrvatina.

Imate ih na svakom koraku, a većina njih su Zulimovi ljudi. Oni koji se kune da je sve bolje od komunista i smatraju sve što Vinko Zulim radi i što je radio svetim.

Gledam i ne vjerujem. Pa čak i oni, koji toliko vjeruju u Zulima i toliko glasuju za njega, zar nemaju oči? 

Zar ne vide u što se ovo mjesto pretvorilo?

Je li moguće da ih je Zulim uvjerio da novca nema i da se on svim silama bori da od ovog mjesta učini nešto?

Ljudi nisu naviknuti na bolje i ne vjeruju da postoje ljudi koji bi od Segeta mogli učiniti mali raj. Postoje, ja ih poznajem.

Također, veliki broj branitelja se sa Zulimom može poistovjetiti. Ipak je 491 dan proveden svog života proveo u borbi za boljitak Segeta.

Zanima me, kada Zulim uhapse, hoće li situaciji biti ista, ili će ponovno pronaći neki izgovor i smatrati da je Zulim nedužan?

To će vrijeme pokazati, ali sudeći po mentalitetu, tu nema promjena.

Kao što znamo, prije par dana se odlazilo u Bleiburg i u Zagreb.

Seget je naravno imao svoju svečanu delegaciju, koja je predstavila Seget u svom punom sjaju i ljepoti.

Ljudi su se proveselili, mahali zastavama i vjerovali u svoje Hrvatstvo. To je sve lijepo i krasno, ali probajte pogoditi na koji čiji trošak su otišli?

Pa naravno, Općina Seget plača put, a usput ubila još jednu muhu! Osigurali su njihove glasove, glasove njihove djece, njihovih obitelji i još jedne izbore.

Na kraju krajeva, nema Hrvata kao Zulima koji bi pokrio sve troškove.

I najtužnije je što ti isti ljudi koji su otišli, nemaju pojma kako se manipulira njima.

Da se razumijemo, Općina Seget je pokrila troškove i jednog i drugog puta.

Neka se vidi domoljublje koje isijava iz tog malog, ali ponosnog mjesta!

Tu bih se ponovno osvrnuo na jednu osobu koja je već spomenuta na Segetskoj Komediji.

U pitanju je nitko drugi nego Rade Muštra - Segetski Don Quijote kojem smetaju vjetrenjače.

Za one kratkog pamćenja (a takvih je u zadnje vrijeme sve više i više), on je bivši član komunističke partije Jugoslavije, koji preko noći mijenja uvjerenja i postaje HDZ-ovac. U ratno vrijeme, dakako.

Šetao je po Segetu i vikao: "Dok je Tuđmana, ja se ne bojim!"

Njega sam odlučio istaknuti zbog jedne vrlo važne stavke.

Svakom branitelju kapa dolje, ali ovaj branitelj je svoje dane provodio u Gornjem Segetu. Toliko o njegovom ratnom angažmanu, a sada prodaje priče da je bio tko zna gdje i glavni je kada se nešto treba slaviti.

I takvih je 90%. Zulim ih podupire jer je svjestan da su ovce i da s njima drugačije ne treba. Osigurao je sebi glasove i riješio sve probleme.

Ali i tome će doći kraj.