Lokalni šerif

Drage čitateljice i čitatelji!

Naš vrli načelnik ponovno je napadan od strane bezglavih medija! Jedan je od glavnih aktera novog serijala „Lokalni šerif“!

Kako pompozni naslov aludira, u toj maloj općini Seget nikada nije dosadno.

Vlada već 26 godina zahvaljujući bakalaru, kavi i keksima. 'Zaratio' je sa svojim HDZ-ovcima, lokalnim svećenikom, a dan uspostave NDH proslavio je skraćenim radnim vremenom!

Tako glasi naslov u kojem se po tko zna koji put naš načelnik napada. Naravno, ništa od navedenog nije istina. On nije već 26 godina na vlasti zahvaljujući bakalaru, kavi i keksima. On je na vlasti zahvaljujući odanosti mještana koji vjeruju i koji su zadovoljni s rezultatima koje je unazad 26 godina napravio za svoju općinu Seget. Usporedite Seget prije i sada i sve će Vam biti jasno.

Sa svojim HDZ-ovcima i lokalnim svećenikom nikada nije zaratio, to su sve priče kojima se želi diskreditirati sav njegov rad.

Što se dana uspostave NDH-a tiče, to se naprosto tako poklopilo, bio je petak. Vinko Zulim je samo mislio kako bi bilo dobro svojim vjernim zaposlenicima produžiti vikend.

U maniri velikog gospodina Nena Grge, valjalo bi reći:“SRAMITE SE!“

Unatoč svim navedenim optužbama s kojima se načelnik nosi valja primijetiti jasno navedenu činjenicu kako je u prvom krugu na izborima 2017. godine osvojio „impresivnih 73,17 posto glasova“.

Nameće se jasno pitanje.

Kako?

Odgovor je možda vrlo jednostavan. Nakon što se uđe u općinu Seget, civilizacija prestaje.

Tekst navodi činjenice kako je Vinko Zulim načelnik već opjevanog mjesta za kojeg odavno i ptice na grani pjevaju. Vrh HDZ-a nije uvijek sa simpatijama gledao na gospodina koji poput pravog šerifa vlada svojim mjestom. Uvijek je s negodovanjem promatrao kako Vinko Zulim vlada, ali uvijek je bila prisutna i figa u džepu, jer istima je bilo važno da se dovode glasovi za pobjedničku stranku. Nikoga nije briga kako se u Segetu živi i kako se ništa nije napravilo. Jedino što je važno je da glasovi dolaze.

Pomalo se divim ljudima koji mogu ovako sjediti s činjenicom da je Vinko Zulim na čelu stola.

Preživio je Sanadera, Kosor, Karamarka i Plenkovića od kojih ga nitko otvoreno ne napada, a neki su išli toliko daleko da su držali čuvene govore u Segetu.

Naravno da se u tekstu spominje i njegov status lažnog branitelja i lažnog invalida, ali pomalo je žalosno vidjeti kako su svi na tu činjenicu polako zaboravili. Nitko ne provjerava. Nikoga nije briga.

Neizbježno je bilo spomenuti i njegovog sina, za kojeg se u pogledu sportskih (i ostalih) uspjeha ne isplati uopće pričati. Jedino zbog čega se o Kuverti isplati pričati je u pogledu idealnog paravana za pranje novca i ispunjavanje (očigledno) neostvarivih snova vlastitog oca.

Način komunikacije nije inače ovako kulturan.

O njegovom slavlju dana uspostave NDH, svađanju sa svečenikom i raznoraznim obračunima smo ionako već davnih dana pisali.

Navedeni članak služio je kao rezime jednog savršenog primjera sumraka demokracije.

Hoće li Seget ikada doživjeti normalnu demokraciju?

Ako se pita Vinka Zulima (i njegove pristaše), Seget bolje i ne zaslužuje.