Vječni problemi Hotela Medena

U današnjoj Segetskoj Komediji ćemo Vas malo pobliže upoznati s gospodinom Dankom Končarom, njegovim djelovanjem i planom s Hotelom Medena koji je važan (koliko je god to moguće nakon sve krađe) gospodarski faktor općine Seget.

Naime, kako se već zna Danko Končar, odnosno tvrtka „Kermas energija d.o.o.“ je kupila Hotel Medenu, dakle njen je novi vlasnik, te na tom mjestu planira izgradnju velikog centra za zdravstveni turizam.

Iako se to pompozno najavljivalo, mediji su svašta pisali, ali čini se da od svega toga najvjerojatnije neće biti ništa. Tresla se brda, rodio se miš.

Šteta, baš sam se ponadao da će se u Segetu konačno nešto dogoditi na području gospodarstva.

„Segetska Komedija“ zna detalje koji će polagano izlaziti u javnost.

Danko Končar, odnosno njegova tvrtka „Kermas energija d.o.o.“ nisu kupili Hotel Medenu niti planiraju ikakvu gradnju na navedenoj lokaciji. Naime, navedena tvrtka je samo poslala PISMO NAMJERE za kupnju navedenoga hotela i to je sve.

S obzirom na povezanost sa SDP-om na državnoj razini, koji je tada bio na vlasti, odobreno joj je da i s time uđe u Hotel Medenu i postavi svoje ljude na čelne pozicije.

Končar je čekao nove izbore. U slučaju da SDP i dalje ostane na vlasti skupa bi privatizirali Hotel Medenu.

S obzirom na to da je trenutna situacija na državnoj razini neizvjesna, pitanje je što će od svega ispasti.

Ako HDZ i MOST sastave vladu to pismo namjere neće biti važeće, te će se stvari vratiti na početak i Hotel Medena će najvjerojatnije otići u stečaj.

Radnicima će sudbina biti neizvjesna, ali oni jako dobro znaju tko je i koliko novca iznio iz hotela u proteklih dvadesetak godina, sagradio svoje zgrade, apartmane, opremao ih s novcem hotela, vozio skupocjena vozila i što sve ne.

Njega krivite. Mi već jesmo i za njega je poslana prijava DORH-u.

Bilo kako bilo Končar nije gubio vrijeme, u hotelu je zapošljavao svakakav šljam, totalno nekompetentne ljude čija smo imena već navodili. Među njima su bili ljudi iz Zulimova miljea, dovodio je „potencijalne strane investitore“, čistio je malo okoliš...

I sve to kako bi ispalo da se nešto radi.

Dok plaća država može što hoće, baš ga briga.

No, Končar ima i svoju jako negativnu stranu koja podsjeća i na Vinka Zulima, voli biti s one strane zakona.

Čovjek je osuđen na 12 godina zatvora zbog malverzacija.

Optužen je za gospodarski kriminal, primanje mita i pljačku državne imovine. Jedanaest mjeseci od pokretanja istrage i šest mjeseci od početka suđenja sudsko vijeće kojim je predsjedao Vladimir Sučević izreklo mu je jedinstvenu kaznu od 12 godina zatvora.

U presudi je stajalo da je uzeo četiri posto provizije od izvoza drvne građe koje je Šumsko gospodarstvo Delnice preko Jugoturbine izvozilo u Italiju.

Osuđen je i zbog uzimanja dva posto provizije od uvezene robe za potrebe poduzeća Topola iz Bačke Topole.

Okružni sud u Zagrebu obvezao ga je da vrati uzeti novac i plati troškove suđenja u iznosu od tadašnjih 116 tisuća njemačkih maraka. Kaznu je služio u Lepoglavi od studenog 1976. do prosinca 1983.

Da je mutan potvrđuje i činjenica da je 1984. otišao u inozemstvo i vraća se 19. godina poslije. Što je tamo radio nitko ne zna, zna se samo za milijune koje je zaradio u Rusiji i s kojima danas „ulaže“ u Hrvatsku.

Čovjek se može promijeniti i postati bolji.
Može pokazati interes za promjenama i investicijama, te učiniti nešto u pogledu toga.

Sve to stoji i to je hvale vrijedno, ali suradnja s Vinkom Zulimom nikomu nije koristila.

Financijski možda, etički - nikako.

Ne smatrajte ovo kao napad na Končara osobno, nego kao napad na njegovu suradnju sa Zulimom.

Tako se Končar nažalost spojio i s Vinkom Zulimom. 

Dogovarali su se kako iz navedenoga hotela izvući još koju kunu.

Končar je na početku htio držati distancu od Zulima, da ne bude baš uočljiv, no kad je izračunao formulu da je ipak bolje da bude s njim jer imaju isti cilj, a to je novac, sjeli su u jedan restoran uz more na večeru i razgovarali.

Načelni dogovori su pali i obje strane su bile zadovoljne.

Nisam ja budala!

No, kako je „Segetska Komedija“ sveprisutna i nalazi se na svakom koraku tako je bila i u tom restoranu i saznala detalje razgovora.

Znam, sada će se vrtjeti film navedenih tko je bio tamo, ali bilo je to relativno odavno, ne možete se sjetiti.

Tako je izašao prvi post o Končaru i pojedinim zaposlenicima koji dolaze iz miljea Vinka Zulima i Končari (Danko i Nenad) su naglo promijenili ploču.

Vinko Zulim je sad odjedanput, citiram Nenada: „najobičnija budala, dosadan kao malo dijete“!

Ponekad žalim našeg Vinka.

Svi ga nazivaju budalom; oni u stranci, Končari, mještani, pa čak i ljudi s kojima se druži na dnevnoj bazi mu se rugaju iza leđa u lokalnim kafićima.

Vinko, postao si predmet sprdnje.

Jedno vrijeme je zahladilo u njihovom odnosu da bi se ipak našli još jednom, ali s konkretnim ciframa, koje su načelno i prihvaćene.

Malverzacije su na vidiku.

No, za sada o Hotelu Medena/Končarima/Zulimu ćemo ovoliko.

S nadom da će Končari shvatiti kako nemaju što raditi s budalom.