Mala Švicarska

Drage čitateljice i čitatelji!

Nama koji smo (barem preko ljeta) u Segetu Donjem je neusporedivo bolje nego stanovnicima u trokutu Ljubitovica – Bristivica – Prapatnica i stanovnicima Segeta Gornjega.

Nemaju vode, problem koji muči Općinu Seget već par desetljeća.

Vinko Ban

Preko zime se nekako i preživi, ali kada su temperature iznad 30 stupnjeva, pričamo o velikom problemu.

Prosječni birač će kroz naredna četiri ljeta barem jedan put postaviti logično i očekivano pitanje:

• Zar dovođenje vode u Zagoru nije bilo jedno od predizbornih obećanja?

Naravno da je bilo, ali to obećanje se vrti od osnutka Općine Seget.

Obećanje ludom radovanje! Pa kako bi Vinko Zulim mogao zarađivati novac kada bi se riješio dovod vode?

I gle čuda, privatni prijevoznik naziva “IKO” ili da bolje kažem jedno veliko “NITKO” čiji vlasnik je nitko drugi nego Ivica Viljac (svima dobro poznati Zulimov prijatelj) zadužen je za nabavu vode.

Ista ta cisterna (ili više njih ako su dani pred nama vrući) skoro svaki dan stoji iznad škole, krade vodu i prodaje je ljudima u Zagori za 180 kn u smiješno napisanom formularu koji izgleda kao da ga je pisalo dijete koje je završilo 3. razred osnovne škole, drugim riječima 50% zaposlenih u zgradi Općine.

I uz sve to, Segećani i dalje šute, trpe i uživaju u onih 200 kuna zbog koji su prodali svoj obraz.

Do kada će Vinko Zulim raditi što ga je volja? 

Ovaj naslov će (kao i svaki drugi vezan za Vinka Zulima) proći nezapaženo.
Pred iduće izbore Vinko Zulim će ponovno reći da je vodovod veliki problem koji će riješiti u naredne četiri godine.

A Segećani će ponovno slijepo vjerovati čovjeku koji ih svjesno i namjerno vodi u propast.