Ljetne radosti

Drage čitateljice i čitatelji!

Dugo nisam ovako kasno objavio post, ali naprosto nisam mogao odoljeti ljepoti mora.

Isključivo mora, jer koncesionare naprosto ne mogu više gledati.

Uvijek ista, izbezumljena lica osoba koje u dubini duše znaju da nisu zaslužili baš to koncesionarsko mjesto. Baš kao i većina Segećana koji glasuju za Vinka Zulima, posebno onih 1991 koji su bez grižnje savjesti glasovali za njega.

Zar stvarno mislite da se vaši predci ponose Vama? Zar stvarno mislite da su za svoj Seget mislili da će u 2017. godini izgledati kao da je u pitanju 1817. godina?

Mislite da bi se oni prodali za komadić asfalta i par stotina kuna?

Ipak je najgore zatišje koje sada nastaje i jedna faza kada svi odmahuju rukom na sam spomen imena "Vinko Zulim".

Neće nitko ništa pokušati napraviti, Seget će odumirati, mladi će biti sve manje zainteresirani za političku situaciju u Segetu i tko zna do kada će ova agonija trajati...

A u međuvremenu, dok svi čekaju da se nešto desi, Vinko Zulim stavlja u džep, Boke gradi most do Čiova (kad Trogiru već ne ide), a Ana Tomaš upisuje doktorat i svima je dobro.

Ako ništa, Seget (čak i zapušten) je i dalje jedno prelijepo mjesto kojem ću se uvijek vraćati. A što bi tek bilo da ima normalne ljude na vlasti.

Morate mi oprostiti što danas pišem vrlo kratko (i vrlo kasno), ali i ja sam na godišnjem odmoru, pa me sigurno razumijete.

Do idućeg petka upijajte sunce i uživajte u moru!