Turistička potražnja

S obzirom na to da upravo provodim svoj posljednji tjedan u rodnom Segetu na ovogodišnjim ljetnim praznicima i na to da je udarni tjedan turističke sezone u jeku, odlučio sam ga iskoristiti na meni zabavan način.

Naime, odlučio sam se prošetati od granice Segeta na zapadu pa sve do rive u Vranjici, te provesti „anketu“ među turistima o tome što misle o našem Segetu kao turističkom odredištu.

Rezultati su, iznenađenje, grozni.

I tako sam se ja u predvečernje sate zaputio od table gdje piše Seget Donji (sa zapadne strane) i krenuo u svoj pohod.

Odmah na početku sam na pločniku u Ulici hrvatskih žrtava sreo par grupa turista. Zaustavio sam ih te im objasnio kako pišem blog i dao im vizitku (bloga). Rekao sam im da radim intervju na temu Segeta kao turističkog odredišta.

Inače, dolaze i Norveške, koji su htjeli prošetati kroz cijeli Seget, pa do Trogira.

Malo je reći da su bili bijesni kao risovi.

Krenuli su šetnicom iz Medene prema Trogiru. Došli su do Baotića i shvatili da više nema šetnice prema Trogiru, te kako svoje pješačenje moraju nastaviti CESTOM.

Da stvar bude gora među njima je bilo i dvoje djece.

Rekli su da je to užas i da se jedva čekaju maknuti s ceste, jer ih je strah za djecu zbog toga što se na toj prometnici vozi jako brzo.

Što se tiče ostalih stvari rekli su mi da ponuda nije nešto posebno, da Seget osim sunca i mora ne nudi ništa više.

Mjesto (Selo) im je lijepo, ali su se potužili da nisu naišli ni na koga tko bi im dao više informacija o njegovoj povijesti i slično.

Rekao sam im da više info upitaju u TZ Seget i uputio sam ih, na što su mi odgovorili: "Stvarno, zar tu ima ured TZ?"

Ispričao sam im se, objasnio situaciju u Segetu - o kriminalu i korumpiranom sustavu koji tu vlada i rekao da se vrate za koju godinu, da ako bude pravde i sreće cijeli taj sustav više neće postojati i stvari će biti puno bolje.

Nadalje, krenuo sam preko Baotića gdje sam naletio na uglavnom mlade ljude koji su u kolicima prevozili alkohol. Očito sam pogriješio termin dolaska pa nisam imao nikoga za pitati neko njegovo mišljenje, ovima je bilo sve 5.

Nakon Baotića do sela vodi makadamska ulica nalik rally stazama. Moraš biti posebno oprezan kako ne bi noge polomio.

U posebnoj ponudi: Večera s Gospom

Na ulasku u selo standardna slika, razbacano smeće, razbacani auti, neuredni Jo-ki, neuredni Kokrlja koji će, kako je krenuo, dogodine stolove stavljati i u crkvu Gospe od Ružarija.

A samih gostiju nema da popuni ni ove stolove.

Bacio sam oko malo i na Bokinu garažu i sve mi miriše na izgradnju apartmana.

Konačno sam ponovno na šetnici nazvanom po jednom segetskom izdajici, a svi dobro znamo o kome pričam.

Tu čak i ima nešto kupača, šetača, plaže su onako nasumično nasute, nakinđurene s ležaljkama, prodavaonicama sladoleda, ali pravih sadržaja nema - sve uobičajena špranca.

Tu sam razgovarao sa starijim bračnim parom iz Engleske koji su šetali svoja dva mala psa i bili strašno ljuti jer nigdje nema kante za smeće.

Kažu da šetaju već neko vrijeme i da nigdje ne mogu baciti ono što su skupili za svojim psima. Rekao sam im da otiđu prema Medenoj i stotinjak metara prije će sa svoje desne strane vidjeti jednu ogromnu kuću u izgradnji.

Tu slobodno mogu ući i ostaviti tu vrećicu s porukom: „govno govnu“. Objasnio sam im naravno o čemu je riječ i naravno da nisu mogli vjerovati. 

Rekli su da će ubuduće pratiti moj blog, te mi se redovito javljati kako bi im preveo što se događa. Govore da im je Seget lijep i da ima šarma, ali da trenutna situacija nema smisla.

Do Medene je identična priča. Svi pričaju isto, nema apsolutno ništa pozitivno. Tu sam naletio na posebnu zamjerku.

Naime, ogroman broj ljudi (koji su tu po prvi put) su me pitali gdje je tobogan!?!

Odgovorio sam im da ga nema već pet-šest godina što mi nisu mogli vjerovati, jer su im iz Hotela Medene rekli da je tobogan tu. Neki su rekli da su i na web stranicama Hotela Medena vidjeli da je tu. Znači ljudi su prevareni....

Bunili su se i na cijene parkinga, jer im je navodno parking naplaćen više od jednom dnevno, jer bi išli s plaže pa se ponovno vraćali što su posebno zamjerali... Prošao sam cijelu Medenu uz hrpu kritika..

Put Vranjice sam išao ponovno rally makadamom kroz šumu koja je Zulimu i dan danas bolna točka.

Nikako da je prenamjeni u građevno i proda!

Došao sam do ulaza u Kamp Belvedere i tu se situacija činila malo bolja.

Ljudi su uglavnom zadovoljni stanjem, ali ne zahvaljujući segetskim vlastima, nego zbog vlasnika odnosno koncesionara.

Daljnjom šetnjom sam prošao uz velebnu zgradu najjačih vatrogasaca specijalaca na svijetu, koji požar obično skuže zadnji, ali kad je općinska kasica prasica u pitanju tu su među prvima.

Eto me i na rivi u Vranjici.

Tamo kolaps, ne zna se tko pije, ni tko plaća.

Auti parkirani posvuda, ilegalni štandovi, ugostiteljski objekti... Kao da sam došao na Baščaršiju.

Turistima kolaps u glavi, nitko im ne zna objasniti ništa, ne zna ih uputiti...

Sve u svemu jedna ogromna nula...

Nula bi bila jedna završna ocjena Segeta kao turističkog mjesta i to sve zahvaljujući predivnoj vlasti koja ne zna iskoristiti potencijal mjesta.

Ma zašto i bi? Njima je to samo obaveza, a kasa se i ovako i onako puni, a iz nje se mahovito grabi.

Privatni iznajmljivači će se boriti za sebe, Općina će uzimati boravišnu pristojbu i to sve na kraju sezone ispadne jedna lijepa svotica od koje dio uzme Vinko Zulim za vlastite potrebe i njemu je dobro.