Gle malog Ive Sorića "poslije" Zulima...

Razgovor Ive Sorića s novinarom je vjerojatno nešto najluđe što je izašlo zadnjih nekoliko godina u Slobodnoj Dalmaciji i prikazuje sav jad Općine Seget i ovaca koje glasaju za nekog poput Ive Sorića.

Mogli ste se vi i malo bolje informirat!

Nijedan razgovor s Vinkom Zulimom nije bio ovoliko živopisan i informativan zato što se on nikada ne javlja i poklapa novinarima!

Pa, prokomentirajmo svu raskoš mudrosti našeg načelnika!

Gospodine Soriću, zašto ste se i u koju svrhu odlučili na dodjelu koncesije za izgradnju oborinskog ispusta?

– A mislin... kako sad to... Mogli ste se vi i malo bolje informirat.

Mogli ste se vi i malo bolje informirati. Kaže Ivo Sorić koji kasnije u tekstu daje do znanja da ni on, kao i ostatak Hrvatske nema pojma o čemu je riječ u ovoj koncesiji.

Informirao sam se pa vas zato i zovem.

– Najlakše je mene zvat, a ne znat ništa o zakonima.

Najlakše je zvati načelnika Ivu Sorića koji nema veze sa zakonima. Možda bi bilo bolje da je dao broj svog šefa pa da on novinaru kaže kako je nekršćanski, nehrvatski i neljudski.

 

Na koji se zakon pozivate?

– Ništa ovde sumnjivo nema, baš ništa, u postupku je to bilo uvjetovano i mi smo tako napravili.

Naravno, naš vrli načelnik Ivo Sorić spomene zakone i onda od istih bježi. Nema on pojma o čemu se radi. U postupku je bilo uvjetovano to da sin Vinka Zulima dobije koncesiju na kojoj će izgraditi hotel, vrlo jednostavno!

 

O kakvom postupku govorite?

– Ja govorin o zakonu.

Ivo Sorić se ponovno ne može odlučiti govori li o postupku, govori li o procesu ili govori o zakonu. Možda je ipak trebao pozvati svog šefa da ga savjetuje što da kaže.

 

Spomenuli ste i postupak...

– Šta mene pitate, nisan ja stručnjak.

Da nije skoro tri desetljeća umočen u sav moguć kriminal u Segetu, čovjek bi možda na njegovoj pojavi i razmislio kako nije stručnjak.

 

Načelnik ste, valjda znadete o kakvom je postupku riječ kad se već na njega pozivate?

 – A šta ja znan, nisan sveznajući ako san načelnik. Ima taj neki postupak i mi smo to tako napravili.

Nije sveznajući. Ne zna on ništa. Ima neki taj postupak koji ide tako nekako i onda je sve tako napravljeno kako je Vinko Zulim naredio i gotovo.

 

Po zakonu?

– Aha.

U Segetu se svi drže zakona ko pijan plota.

 

A zašto koncesija, i to na 20 godina, a ne, recimo, jednostavna suglasnost da se taj ispust napravi preko pomorskog dobra?

– Ne znan... eto... Pitajte ured.

Ured Vinka Zulima.

 

Koji ured?

– Pa taj... neki... koji se time bavi.

Ured Vinka Zulima koji odlučuje o svemu u Segetu.

 

Općinski, županijski, čiji? 

– Nama je Županija to prepustila jer je od lokalnog značaja, nemaju se tu oni šta mišat, dali su nam svoje mišljenje.

Nema se tu županija mišat, jer je u pitanju sin Vinka Zulima, zašto to ovaj iritantni novinar ne želi shvatiti???

 

Što je od lokalnog značaja, ispust za slivne vode s privatnog građevinskog zemljišta?

– To se zove ispust za oborinske vode.

Prvi gol za Ivu Sorića! To je opet više nego Kuverta!

 

Ispričavam se, što je od lokalnog značaja, ispust za oborinske vode s privatnog građevinskog zemljišta?

– Uh... ja vama jedno, vi meni drugo.

Zašto ovaj razgovor još traje?!

 

Što gospodin kojemu ste dali koncesiju namjerava graditi pa mu treba ispust?

– Šta to mene pitate, pitajte njega.

Odnosno njegovog starog koji je najveći Hrvat našeg doba.

 

Vi u odluci navodite kako mu dajete koncesiju u svrhu dobivanja građevinske dozvole?!

– E? I? Šta tu ima protiv zakona?

Sve je kako zakon nalaže, ništa tu nije sporno. Nema ništa sumnjivo ovde!

 

Ne znate, dakle, što će se graditi?

– Njegova je zemlja, neka radi šta oće.

Hotel s 20 soba i marina kroz koju će se naplaćivati prolaz svim turistima, a Segećanima duplo.

Zašto nije moglo ostati na ovome?!

 Što Prostorni plan na tim parcelama predviđa?

– Uh... baš ste me se uvatili...

Taman je marenda, a on još pitanja postavlja.

 

Je li moguće da ne znate?!

– Ne mogu ni ja sve znat.

Nažalost, Ivo Sorić se toliko okoristio u zadnjih trideset godina u Segetu da zna i ono što ne bi trebao znati.

 

Meni se čini da vi malo toga znate.

– Baš krasno s menon razgovarate.

Kako je ovaj novinar samo nekršćanski, nehrvatski i neljudski!

 

Načelnik ste, godinama ste bili pročelnik, desna ruka bivšem načelniku, i tvrdite da ne znate što predviđa Prostorni plan u vašoj maloj općini?!

 – Znan da je to građevinska zona.

Građevinska zona u kojoj će nesposobni „nogometaš“ graditi hotel s 20 soba.

 

Ali što je predviđeno za gradnju? Je li to stambena zona, turistička, mješovita, kolika je dopuštena katnost...?

– Uh... opet vi s toliko pitanja... Ne bi da ću se ja time bavit, struka se time bavi.

Koliko pitanja?!

 

Znate li barem kojom je bojom u Planu obojeno to područje?

– Žutom.

Ovo je valjda jedini konkretni odgovor koji je načelnik Ivo Sorić dao!

 

Zašto Općina sama ne izgradi ispust kad je već proglašeno da je riječ o infrastrukturnom zahvatu od lokalnog značaja?

– Marin je podnio zahtjev, mi smo mu odobrili koncesiju jer mu je to bio uvjet za građevinsku dozvolu.

Marin je nakon uspješne karijere kuvertiranja odlučio da će graditi ispuste i odlučio je promijeniti karijeru.

 

To znamo, nego zašto on gradi na pomorskom dobru, a ne vi?

– Ovo je samo privremeno, imamo mi plan za cilu obalu.

Nadajmo se da novinar neće pitat koji je to cilj!

A do tada?

– Do tada svaki privatnik mora sam sebi izgradit ispust.

Ali samo će Kuverta dobit za cijenu od 1.000,00 kn mjesečno!

 

Koliko vam se privatnika još javilo sa sličnim zahtjevom?

– Uh... niko, Marin je prvi.

Kuverta je ispred svog vremena.

 

Možda nisam zabio gol, ali ću prvi napravit nešto za Seget!

Znači, on će sam izgraditi objekt od značaja za cijelu općinu?

– E.

Pametnom dosta.

 

I još će vam svake godine za to plaćati?

– E.

Pametnom dosta.

 

Tko je odredio cijenu od 1000 kuna godišnje?

– Mi smo odredili.

Jer je Vinko Zulim tako naredio. Da ne bi bilo sumnjivo ako je besplatno.

 

Kako ste došli do tog iznosa, na osnovi kojih parametara?

– Uh... sad kako... Stvarno pitate svašta. Ne valja kad naplatimo, ne valja kad ne naplatimo.

Konzultirali smo se s Vinkom Zulimom, nije ništa sporno!

 

Zašto koncesija nije, recimo, 10.000 kuna godišnje, ili zašto nije besplatna, kad već privatnik radi u korist cijeloga mjesta, i zašto je na samo 20 godina, što će biti kad istekne?

– Znate šta... stvarno nije u redu da ovako s menon razgovarate. Mi smo sve šta su od nas tražili napravili.

Mi smo napravili sve što nam je Vinko Zulim naredio!

 

Tko je od vas i što tražio?

– Opet vi... Zakon jasno kaže kako se u ovome postupku radi.

Samo da ne pita opet koji zakon…

 

Kako će izgledati taj ispust, u odluci piše da ide i u more?

– Mili Bože, šta vi sve pitate! Valjda će bit postavljene neke cijevi, ne bi da san ja stručnjak. Najvažnije je da na pomorskome dobru nikakve gospodarske namjene ne smi bit i da je neće bit.

Nije Ivo Sorić stručan u ničemu čini se. 

 

Pa zašto mu onda naplaćujete?!

– Zašto, zašto, šta ja znan zašto!

Koliko će ova agonija trajat?!

 

Gdje su dosad išle oborinske vode s tih parcela?

– Napokon jedno pravo pitanje, to se i ja pitan.

Pravo pitanje, nakon onog koje boje je u Planu to označeno.

I što uopće komentirati na ovo?

Nakon što je županija potvrdila da ona nema veze s ovom koncesijom i nakon što se Kuverta ponio kao prava diva, uz očite uzore koje vidi u svom ocu, možemo samo potvrditi da se Seget tek sad kad je na tjednoj bazi u tiskanom mediju pretvara u običnu KOMEDIJU!!!!

Gle malog Ive Sorića „poslije“ Zulima:
Pun je gluposti pa se njiše.
I bliješti „mudrošću“ obasjana,
Čudesna raskoš njegovog stasa.

Al nek se Vinko Zulim malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
On je opet kao prvo,
Obična, jadna, mala...
MARIONETA.