Stari prijatelji, novi dogovori

Drage čitateljice i čitatelji,

kroz srpanj smo svi uživali u pobjedama nogometaša, zaboravivši na sve probleme s kojima se svakodnevno susrećemo. Nakon natjecanja nas je dočekalo otvaranje mosta i tjedan dana dočekivanja srebrnih nogometaša.

Priča se da bi most mogao nositi ime „Most Vice Zulim Virulica„, ali dok se to dogovori, Vinko Zulim nije odmarao i nije slavio u pobjedama naših nogometaša. 

Dok Kuverta ne bude dio reprezentacije, Seget bi trebao bojkotirati reprezentaciju.

On je razmišljao o puno važnijim stvarima. Njega ni malo ne zanimaju takvi uspjesi, on je zapeo u Segetu i zanima ga nešto drugo.

Njega zanima novac.

***

Dok se Republika Hrvatska dogovarala s Dankom Končarom oko podijele koncesije na Apartmane Medena, Vinko Zulim je u tišini naćulio uši, stavio naočale i poželio biti dio cjelokupne priče.

S obzirom na činjenicu da su Zulum i Končar dobri prijatelji činjenica da je u cjelokupan proces bio uključen i Vinko Zulim, ne treba čuditi.

Kako to biva, u skupom restoranu, na skupoj večeri koja je plaćena Zulimovom slabom plaćom, susrela su se dva stara prijatelja. Na večeri, koja je bila ispunjena pozitivnom energijom, vibracijama, ljepotom života i svega što ide uz to, Zulim i Končar su se dogovarali o podijeli koncesija na zelenoj površini.

Zelena površina obuhvaća šumu ispred Apartmana Medena, pa sve do Kampa Belvedere.

Slažem se s Vama, pozamašan prostor je u pitanju, šteta bi da o namijeni tog prostora odlučuje netko poput Vinka Zulima.

Prostor koji bi itekako mogao biti dobro iskorišten je ovakvim činom bespovratno uništen i unazađen.

Kako dvije glave misle puno bolje od jedne, dokazuje nam iduća anegdota.

Kroz ugodan razgovor, i hrapava grla kroz koja je ispijena rasvjeta cijele Općine Seget, gospodin Končar je došao do zaključka da bi navedenu zelenu površinu trebalo prenamijeniti u građevnu.

Ali naravno, to je potrebno napraviti što efikasnije, odnosno što jeftinije.

Najednom im je sinula ideja kako bi jedan mali, bezobzirni požar trebao i mogao srediti čitavu stvar.

Zašto ne? Zašto ne narediti jednom od brojnih Zulimovih potrčka da malo potpali požar, pobjegne i još malo unakazi Seget.

Tako nešto se i dogodilo 22. lipnja oko 9:20 sati.

Sve se pretvorilo iz zelenog u građevno, a Vinko Zulim je naravno uzeo dio kolača. 

Po tko zna koji put je dokazao da mu ništa nije sveto i da mu je stalo samo do jedne stvari – novca.