Natrag u školu.

Drage naše čitateljice i čitatelji.

Na početku svake školske godine se priča o besplatnim udžbenicima za osnovnoškolce, pa su tako i ovih dana svi bili poprilično glasni oko toga koja Općina će se pobrinuti da njihovi školarci imaju besplatne udžbenike.

Negdje se spominju prva četiri razreda, negdje besplatni udžbenici i do osmog razreda, a negdje čak i srednja škola.

U našem Segetu nema spomena besplatnih udžbenika učenicima.

Zanimljivo je da toga nije ni bilo u predizbornim obećanjima od strane trenutnog načelnika.

Prvašići su dobili svoje knjige, ali to je zahvaljujući odluci Županije. Čujem navodno da se priča kako je to omogućila trenutna vlast.

Vjerujem da je onima kojima je takva vijest namijenja i povjerovali u vjerodostojnost iste.

No maknimo se od sivila svakodnevice Segeta i ugledajmo se na primjer Sinja.

Na sjednici Gradskog vijeća grada Sinja je izglasano da 1994 osnovnoškolca na području grada Sinja od drugog do osmog razreda dobije knjige. Dakle, može se kad se hoće.

I to sve zahvaljujući glasnom i aktivnom vijećniku Miru Bulju. 

Gdje je naš Miro Bulj? Zašto SDP-ovci ne obaviještavaju što se dešava na sjednicama? Zašto ih ne snimaju? Zašto nisu glasni?

Dajmo im vlast pa ćemo vidjeti da su isti poput Zulima.

Kad je netko u Segetu u vijeću predložio amandman gdje bi se tražile besplatne knjige za osnovnoškolce u Bristivici, Prapatnici i Segetu?

Zašto se samo šuti na tim sjednicama?

Je li netko predložio promjenu dnevnog reda dodavanjem točaka koje se dotiču dobrobiti Segećana i njihove djece?

Nema toga u nas.

Dok se lopov bogati, siromah ima sve manje. Svi šute i promatraju kako se sve manje i manje ulaže u našu budućnost i u našu djecu.

Što je Seget uopće napravio za svoju djecu?

Što im ima za ponuditi?

Zašto bi tu jednog dana ostali?

Pa i nemaju nekog konkretnog razloga ostati, jer im je (bojim se) trenutna garnitura ostavila samo ovo: