Drage naše
čitateljice i čitatelji, sve vas skupa pozdravljam iz Zagreba.
Nakon ugodnih mjesec dana odmora godišnji je završio
i vrijeme je za nove radne pobjede.
Moram se pohvaliti da mi je godišnji bio iznimno
kvalitetno proveden.
Ovo ljeto sam ga malo
aktivnije proveo kako bi izvidio čitavu situaciju i skupio sve potrebne
materijale (kojih je ionako već previše) za moj blog...
Puno sam se kretao po Općini Seget i (nažalost) po jadnoj Zagori koja u 21. stoljeću
živi kao da je u srednjem vijeku.
Žao mi je vidjeti te
ljude i život im je sve samo ne lagan. Naruče cisternu, čekaju cisternu, plate cisternu,
cisterna se brzo potroši i ne može se ništa zasaditi zbog suše, dok polja ima na stotine m2.
Dobiva se dojam kao
da se netko ruga s njima...
Pa i ruga se - Vinko Zulim.
No, nije samo voda
problem, gore vrvi problemima. Od nedostatka prijevoznih linija za Trogir, pa
sve do uzgoja bilo čega.
Danas kad je sve
nadohvat ruke oni nemaju VODU, a da
ne govorim za “luksuznije” stvari tipa internet. Tko zna hoće li to ikada doći
gore.
Na ovo moj Neno Grga moraš reći Vinku "SRAMI SE, SRAM TE BILO".
No, uz sve moje
kretanje po terenu iznenadila me činjenica što Zulimove priljepke skoro pa i nisam vidio. Očekivao sam da ću
naletjeti na: Nena “SRAMI SE” Gru,
poznati trio “Hrvatine” Radoslave, Tupka i Glupka, Boku “najšik frizuru Segeta”,
te naravno neizostavnu Anitu “poštenu” Tomaš.
Rijetko sam ih viđao,
a toliko sam im želio pružiti ruku i zahvaliti za sve što su napravili za
Seget. Nekako su svi utihnuli, kao da su se miševi sakrili u rupe.
Po svemu što redovito dobivam s terena, stekao se
dojam da su krenuli napuštati brod. Navodno su uvidjeli da cjelokupna situacija
nije ni upola “dobra” kao što je bila prije.
Zulimov lik i djelo
je podosta izblijedio, nema više toliko poštovanje i to se vidi na svakom
koraku.
Koliko god on glumio
neku silu, on to više nije. Sad postoje zidovi na koje bi vrlo lako sam sebi
mogao, što se kaže, slomiti zube.
Razgovarao sam s
nekima, koji i ne slute da su razgovarali s autorom Segetske Komedije i uvidio da je čaša prepunjena, te da samo čekaju
da im se veliki vođa obrati da bi ga.... (čuo
sam svašta, neću pisati, na vama je da zaključite).
Vjerojatno je i ova šaka jada toga svjesna pa se
više ne šepuri okolo, pomalo se bojeći i za svoju uhljebljenu guzicu.
Da se razumijemo, nije da su se sakrili (i zašto
bi?) nego je prije situacija bila puno drugačija.
Znaju se oni okupiti
u već dobro poznatim, na Segetskoj Komediji
opjevanim lokalima gdje sastanče, jedu i
piju na račun Segećanki i Segećana, no to je samo fasada. Iza te velebne
fasade su goli zidovi najobičnije straćare...
Sve sile su pale, a past će i ova.
 |
P. S. S obzirom na činjenicu da je predizborna kampanja u tijeku, u susjedni Trogir nam je jučer došao cijenjeni gospodin Miro Kovač.
Detalji sastanka nisu pretjerano važni, no s obzirom na činjenicu da su on i Vinko Zulim dugogodišnji prijatelji, vrlo vjerojatno je svratio do svog starog prijatelja da ga upita kako je.
Naravno, kao i cijeli vrh HDZ-a, i on ga smatra budalom.
Ali potrebni su glasovi i treba iskoristiti Vinka Zulima kako bi se dobio koji glas više.
Primjedbe
Objavi komentar