Godišnji odmor

I konačno sam ponovno u Segetu!

Ovo nema cijenu.

Jučer sam u popodnevnim satima stigao i uvijek mi je to izuzetno drago vratiti se u moje malo mjesto. Naravno da sam odmah otišao u Medenu i bacio se u more.

Tu su i dalje isti koncesionari i apsolutno ništa se od prošle godine nije promijenilo (popravilo).

Rupe na cesti su i dalje životni stil svih Segećana! Oprezno dok vozite po cestama, ali i dok hodate (pogotovo preko Bokinih ležećih policajaca) kako ne bi vrat izgubili.

Plaža je svaki put sve bliže i bliže Čiovu i ostalim otocima. Vjerujem da će ovim tempom moje iduće ljetovanje biti na novoj plaži Seget-Čiovo.

Uvijek se ponadam da će neke stvari biti drugačije kada se vratim u Seget, ali svaki put je razočaranje isto. Naravno da vjerujem prijateljima koji mi svakodnevno javljaju situaciju “na terenu”, ali ipak je onaj tračak nade da se nešto popravilo uvijek prisutan.

No, što će ikakav tračak nade uz ljude koji glasuju za Vinka Zulim?

Zanima me, hoćete li ponovno glasovati za HDZ u 9. mjesec na novim izborima?

Preporučujem Vam da napravite jedan javni skup na kojem ćete se boriti za to da naš dragi načelnik bude postavljen na prvo mjesto 9. izborne jedinice za sabor.

Bilo bi lijepo da Vinko Zulim konačno završi gore završi kako bi ga cijela Hrvatska mogla gledati (sigurno ne slušati). Naravno, pod uvjetom da uspije sjesti u usku saborsku stolicu!

Jučer predvečer sam se prošetao ulicama i uvjerio na svoje oči u ono što su mi prijatelji javljali. 

Problem sa smećem je sve više i više očit.

Pri tom ne mislim na ološ koji vrijeme provodi u Općini (i blizu nje) nego na smeće kao smeće. Svi kontejneri su prepuni, smeće se i dalje ne sortira, a Seget užasno smrdi.

Što se dodatnih aktivnosti i događa tiče, to je savršen odraz Segeta.

Nema kulturnih događanja, nema sportskih aktivnosti, sve je mrtvo.

Ali sve to možete promijeniti dogodine u svibnju. 

O toj temi svakako drugom prilikom,

Morat ćete mi oprostiti što je današnja Segetska Komedija kraća, ali ne mogu odoljeti ovom moru!

Toliko ću si dat oduška da će idući post možda ne izađe za tjedan dana, nego za dva tjedna.

Vidjet ću.

U svakom slučaju se veselim godišnjem odmoru i slušanju glupih priča po lokalnim kafićima.

Živjeli mi!